Udomitelj je osoba koja samostalno ili s članovima svoje obitelji omogućuje djetetu stanovanje, prehranu, čuvanje, odgoj, brigu o zdravlju i obrazovanju te druge potrebe. Za razliku od ustanove, smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj je prirodniji i zdraviji oblik skrbi. Dijete se u udomiteljskoj obitelji uči obiteljskim vrijednostima, pravilima, životu u obiteljskom okruženju, stječe osjećaj pripadanja. Osim toga, dijete stječe i smjernice za svoj budući život, ima jasniju sliku o tome kako život u obitelji izgleda, kako se primjereno odgajaju djeca i što znači odrastati uz osjećaj sigurnosti i prihvaćanja.
Tko su djeca koja se udomljavaju?
U udomiteljske obitelji najčešće dolaze djeca koja zbog različitih obiteljskih okolnosti ne mogu više živjeti u svojim biološkim obiteljima. To su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi – djeca bez roditelja, djeca koju roditelji zanemaruju ili zlorabe roditeljske dužnosti, djeca žrtve obiteljskog nasilja te djeca s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
Djeca koja se udomljavaju najčešće su vrlo traumatizirana, ponekad imaju probleme u ponašanju te im je potrebna podrška, pažnja, razumijevanje, ljubav i prihvaćanje. Udomiteljska obitelj bi trebala imati kapacitet za pružanje navedenog djetetu. Djeca koja su u udomiteljskim obiteljima najčešće imaju pravo kontakta sa svojim obiteljima podrijetla, a prema pravomoćnim sudskim odlukama. Ipak, ponekad sudske odluke, ovisno o razlozima izdvajanja iz obitelji, ograničavaju i zabranjuju kontakte djece s članovima obitelji.
Vrijeme koje djeca provedu u udomiteljskim obiteljima ovise o različitim okolnostima. Dugotrajni smještaj može trajati do završetka redovitog školovanja ili najduže godinu dana nakon završetka redovitog školovanja udomljenog djeteta, ako se ne može zaposliti. Ponekad smještaj u udomiteljskoj obitelji završava povratkom djeteta u obitelj podrijetla, ukoliko obitelj promijeni okolnosti koje su dovele do izdvajanja djeteta iz obitelji. Smještaj može biti prekinut ako dijete ostvari pretpostavke za posvajanje i ako dijete neka obitelj posvoji.
Udomiteljstvo nije posvojenje
Razlika između udomiteljske i posvojiteljske obitelji jest u tome što je udomiteljstvo privremeni oblik skrbi o djetetu, dok se posvajanjem djetetu osigurava trajni oblik skrbi. Posvojenik/ca postaje dijete svojim posvojiteljima te posvojitelji imaju prava i obveze kao roditelji, dok posvojenik/ca stječe nasljedna i druga prava, ali i pripadajuće obveze. Posvojiti se mogu djeca čiji su roditelji u sudskom postupku lišeni roditeljske skrbi, čiji su roditelji pokojni ili su suglasni da se dijete posvoji.
Udomiteljstvo je privremeni oblik skrbi za dijete. Smještaj djeteta ovisi o sudskim odlukama, o okolnostima u obitelji podrijetla djeteta ili o donošenju odluke o nekom drugom obliku skrbi za dijete. Udomitelj bi trebao poticati i omogućavati kontakte i druženja roditelja i djece, naravno ukoliko sud donese takvu odluku. Sva važnija pitanja o brizi i odgoju djeteta udomitelj mora dogovarati sporazumno s njegovim roditeljima ili skrbnikom te s nadležnim Centrom za socijalnu skrb.
Tko i kako može postati udomitelj?
Udomitelj može postati osoba koja:
– je punoljetna,
– nije lišena poslovne sposobnosti,
– je hrvatski državljanin,
– živi u Republici Hrvatskoj i tu ima prebivalište,
– je mlađa od 60 godina (izuzev u situacijama srodničkog udomljavanja),
– ima završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje (izuzev u situacijama srodničkog udomljavanja),
– zadovoljava propisane stambene uvjete,
– ima pisanu suglasnost odraslih članova obitelji iz zajedničkog kućanstva za obavljanje udomiteljstva,
– je završila osposobljavanje za udomitelja,
– nema zapreke iz članka 18. Zakona o udomiteljstvu (obitelji u kojima su poremećeni obiteljski odnosi ili im je izrečena mjera za zaštitu dobrobiti djeteta, u kojoj udomitelj ili drugi članovi obitelji imaju bolest ili stanje kojem bili ugroženi zdravlje ili drugi interesi korisnika, te osoba društveno neprihvatljivog ponašanja pod što spadaju osobe pravomoćno osuđene na određena kaznena djela, osobe kojima su pravomoćno izrečene prekršajno pravne sankcije zbog nasilja u obitelji, osobe ovisne o alkoholu ili opojnim drogama…).
Osoba koja ispunjava ove uvjete i želi preuzeti ovaj odgovoran i plemenit posao, prvo podnosi pismeni ZAHTJEV Centru za socijalnu skrb Šibenik uz dokumentaciju. Zahtjev treba sadržavati osobne podatke potencijalnog udomitelja te kratki opis motivacije. Dodatna dokumentacija koja se prilaže:
• kopija osobne iskaznice,
• uvjerenje da se protiv udomitelja/ice i odraslih članova obitelji ne vodi kazneni postupak,
• potvrda o prihodima udomitelja/ice – plaća, mirovina ili neki drugi osobni dohodak,
• uvjerenje liječnika opće medicine o zdravstvenom stanju za sve odrasle članove kućanstva,
• dokument o vlasništvu nekretnine ili ugovor o najmu podstanarskog stana/kuće.
Nakon zahtjeva, udomitelji se pozivaju u nadležni Centar za socijalnu skrb s ciljem stručne procjene. Prolaze razgovor sa socijalnim radnikom i psihologom, pristupaju psihologijskom testiranju te se, s ciljem utvrđivanja stambenih okolnosti, obavlja terenski izvid. Obveza je i osposobljavanje udomitelja pri Obiteljskom centru, u trajanju 40 sati predavanja, radionica i primjera iz prakse.
Na temelju dobivenih informacija, odnosno utvrđenog činjeničnog stanja, tim za udomiteljstvo daje stručnu ocjenu o ispunjavanju uvjeta te udomitelji dobivaju LICENCU za obavljanje udomiteljstva koja vrijedi 5 godina i može se obnavljati.
Dodatne informacije možete dobiti na kontakt telefone Centra za socijalnu skrb Šibenik 022/310-487 ili 022/310-107, u timu za udomiteljstvo.